Kontrolor zračnog prometa vodi brigu o sigurnosti zrakoplova, posade i putnika. Pojednostavljeno rečeno, od trenutka pokretanja motora zrakoplova na stajanci do njegova slijetanja i parkiranja svaki je zrakoplov pod nadzorom kontrolora zračnog prometa koji mu preko komunikacijske veze daje instrukcije o smjeru, brzini i visini kretanja.
Postoje tri vrste kontrolora zračnog prometa, a sukladno tome svoj posao obavljaju u kontrolnom tornju ili u operativnoj dvorani koristeći najmodernije uređaje i softver:
Toranjski kontrolori iz svog kontrolnog tornja odobravaju polijetanje zrakoplova i pilotima pružaju meteorološke informacije poput vidljivosti te brzine i smjera vjetra. Kada zrakoplov postigne određenu visinu, toranjska kontrola predaje ga prilaznoj kontroli zračnog prometa.
Prilazni kontrolori iz svoje operativne dvorane prate drže li se zrakoplovi u fazi penjanja propisane rute te ih prema propisanim postupcima odlaska usmjeravaju prema odredištu i, ako je potrebno, u uključenje u viši zračni prostor. Prilazni kontrolori odgovorni su i za zrakoplove koje preuzimaju u njihovoj fazi spuštanja prema zračnoj luci i osiguravaju najučinkovitiji redoslijed slijetanja.
Oblasni kontrolori iz svoje operativne dvorane preuzimaju zrakoplove u zraku nakon što napuste područje nadležnosti prilazne kontrole. Uz pomoć opreme za nadzor letenja održavaju zrakoplove na sigurnoj međusobnoj udaljenosti imajući pritom konstantno na umu učinkovitost leta zrakoplova.
Svi kontrolori zračnog prometa funkcioniraju kao tim. Kako bi se izbjegle posljedice umora i pada koncentracije, kontrolori rade u paru, kao izvršni kontrolor i kontrolor planer. Također, izmjenjuju se u intervalima od jednog ili dva sata, ovisno o intenzitetu i složenosti zračnog prometa.